Srpska pravoslavna crkva i vjernici sutra proslavljaju najradosniji hrišćanski praznik, Rođenje Gospoda Isusa Hrista, Božić.
Proslava počinje odlaskom na jutarnju liturgiju, na kojoj vjernici koji su postili Božićni post pristupaju Svetoj tajni pričešća.
Nakon liturgije, ukućani se okupe oko božićne trpeze, pomole se Gospodu i lome česnicu.
Na Božić u kuću dolazi polaznik ili položajnik – muškarac koji prvi čestita Božić. Božić se slavi tri dana, a vjernici se pozdravljaju sa “Mir Božiji – Hristos se rodi”, uz otpozdrav “Vaistinu se rodi”.
Božić je dan kojim se praznuje Hristovo rađanje. Dan kada je Gospod sa neba sišao na zemlju da spasi ljudski rod.
Sa Vaskrsom i Duhovima (Sveta Trojica), Božić spada u tri najveća hrišćanska praznika.
Na Božić ljudi se pozdravljaju sa “Hristos se rodi!” i “Vaistinu se rodi!”.
Običaji i vjerovanja
Ovo su neka od narodnih vjerovanja šta valja raditi o Božiću:
– Sve što vam je zadavalo muke preko godine treba ujutru na Božić uraditi i to vam više neće biti problem. Na primjer, ako vas muči matematika, uradite ujutru najlakši zadatak i tokom cijele godine nećete imati problema. Ovo važi i za sve druge predmete i poslove.
– Vodom u kojoj je opran sud od miješenja česnice zalivale su se voćke da bi bolje rodile naredne godine ili se sipala u saksije sa cvijećem da bi ono ljepše cvjetalo.
– Tijesto koje bi ostalo na rukama domaćice posle miješanja česnice, domaćica bi skidala i stavljala na voćke koje su slabo rodile, da bi naredne godine dale više ploda.
– U pojedinim krajevima se gata prema plećki od pečenice. Ako je na pečenoj plećki, kad se izvuče kost, ostalo mesa na kosti, verovalo se da će te godine stoka biti plodna.
– Nekad je značajnu ulogu u božićnim običajima imala i božićna svijeća. Neke porodice su je palile već na Badnje veče, a obavezno je paljena o ručku prvog dana Božića. Svijeću su palili na početku ručka ili kad se iznese božićno pečenje. Svijeću je palio domaćin, najčešće sa tri vlati pšenice, odnosno slame.
– Od konopca kojim je vezan naramak slame koji se unosio u kuću treba ujutru na Božić u dvorištu napraviti krug i u njega staviti kukuruza i pšenice da bi se kokoške nahranile. Vjeruje se da će one tokom cijele godine jaja nositi na jednom mjestu.
U knjizi Mile Bosić "Božićni običaji Srba u Vojvodini" navodi se da u svim selima Vojvodine na Božić, rjeđe drugog dana, održavao običaj jahanja konja. Jahači na konjima jure kroz selo, "vijaju Božić".
U većini sela, odmah posle božićnog ručka istjerivali su konje iz štala, svečano ih opremali, ogrtali ćilimom ili kitili peškirom, i u galopu jurili seoskim ulicama. Jahali su uglavnom momci, kao i mlađi oženjeni ljudi. Jahači su svraćali u kuće rođaka, ili u kuće koje su imale djevojke za udaju, gdje su ih obično častili pićem.
Kod bliže rodbine, a osobito ako je u kuću navratio novi zet ili unuk, jahač je dobijao košulju (vezivali su mu preko ramena komad nesašivenog bijelog domaćeg platna za košulju), a neki su na konje vezivali peškir. Tamo gdje nije bilo momaka ili mlađih ljudi da jašu na Božić konje su istjerivali iz štala u dvorište da se istrče, piše Espreso.rs.
